Šta je ateroskleroza?
Ateroskleroza je bolest koja se karakterise suzavanjem krvnih sudova usled nakupljanja plaka na zidovima krvnih sudova. Ovaj proces zahvata arterije. Najpre se javlja u intimi abdominalne aorte, njenim velikim i malim granama, arterijama donjih ekstremiteta, ali i koronarnim i cerebralnim arterijama. Zato, iako se smatra srčanim problemom može uticati na sve arterije našeg organizma. Promene se javljaju na unutrasnjem zidu arterije i dolazi do nakupljanja masnoća, mrtvih ćelija, kalcijuma, produkata krvi. Ove materije se taloze i stvaraju plak koji ce povecanjem i daljim suzavanjem uzrokovati sve teze simptome.
Rec ateroskleroza potice iz grckog jezika i predstavlja kombinaciju dvaju pojma : athero – kašasto i skleroze – tvrdo.
Zašto aterosklerozu nazivaju tihim ubicom?
Razlozi zbog kojih aterosklerozu nazivaju jos i tihim ubicom su ti što počinje u detinjsvu, sa godinama napreduje, oko pedesete godine života može da krene da se komplikuje i daje ozbiljnu simptomatologiju.
Dakle, napredovanjem bolesti krvni sudovi se sve više ”zakrčuju ” postaju tvrdi i neelastčni i stvoreni plakovi mogu se toliko proširiti da smanje normalno proticanje krvi što će se ispoljiti smanjenim snabdevanjem organizma krvlju i kiseonikom. Nažalost, ovo najčešće bude prvi trenutak kada ljudi otkriju problem koji već izvesno vreme postoji.
Manifestacija se javlja kroz : koronarnu bolest srca ( angina pectoris, infarkt, nagla srčana smrt), cerebrovaskularnu bolest (šlog), perifernu vaskularnu bolest (intermitentne klaudikacije, gangrena).
Faktori rizika za nastanak ateroskleroze
Ateroskleroza, kao kompleksno oboljenje, ima i brojne predisponirajuće faktore koje nazivamo faktorima rizika.
Sve rizike možemo podeliti na promenljive i nepromenljive.
Promenljivi faktori rizika
Od promenljivih faktora kao najčešće izdvajamo :
- Gojaznost
- Stres
- Duvanski dim
- Preteranu upotrebu alkohola
- Smanjenu fizicku aktivnost
- Zagađenost vazduha
Nepromenljivi faktori rizika
Nepromenljivi faktori rizika podrazumevaju postojanje povisenog krvnog pritiska, dijabetesa, dislipidemije, ali najnovija istrazivanja ukazuju na povezanost povisenog oksidativnog stresa, infamacije i endotelne disfunkcije sa pojavom ateroskleroze.
Najbitniji faktori ipak su:
- povišeni LDL,
- smanjeni HDL,
- konzumacija cigareta,
- hipertenzija,
- Diabetes mellitus tip II,
- starost,
- porodična anamneza kardiovaskularnih bolesti kod najbližeg srodstva.
Od cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih oboljenja zene su u dvostruko većem riziku od oboljevanja.

Simptomi ateroskleroze
Srčani simptom
Srčani simptom je poznatiji kao anginozni bol i odlikuje se bolom iza grudne kosti, osećajem nelagodnosti i pritiska što je glavni pokazatelj da srce ne dobija dovoljno kiseonika kao i da postoji izvesno zakrčenje. Osećaj nelagodnosti se može proširiti i u ruku, rame i vrat. Razni su okidači koji mogu prouzrokovati ove simptome : emocionalni stres, fizicka aktivnost, alkohol, narkotici, lekovi…
Aterosklerotski plak
Ako se aterosklerotski plak nadje u karotidnoj arteriji koja mozak snabdeva kiseonikom i suzi ih može se javiti bol ali i moždani udar. Ovo je praceno naglom utrnulošću, malaksalošću i vrtoglavicom.
Donji ekstremiteti aterosklerotični
Kada su donji ekstremiteti aterosklerotični može doći do bola, trnjenja, ukočenosti, ali i opasnih infekcija. U dijabetesu je najbolje prikazano kako to izgleda. Nažalost, puno je primera gde je onemogućen krvotok i poslednično dolazi do odumiranja tkiva i gangrene. Najčešće si zahvaćeni prsti ili stopalo.
Kako nastaje aterosklerotski plak?

Proces stvaranja ateroma naziva se aterogeneza. Ovaj glavni dogadjaj započinje sa oštećenjem endotela krvnih sudova. Kad postoji disfunkcija endotela to dovodi do niza reakcija koje dovode do stvaranja aterosklerotske lezije.
Imuni sistem je u pocetku glavni za nastajanje celokupnog procesa zbog razvoja inflamacije na mestu oštećenja. Javlja se nevidljivo morfološko oštećenje koje može biti izazvano fizickim, hemijskim, mehaničkim, toksičnim, imunološkim i infektivnim uzročnicima. Tu možemo da vidimo kako su faktori rizika : pušenje, stres, dislipidemija, hipertenzija, dijabetes, inflamacija, infekcija, direktno povezani sa nastankom oštećenja endotela.
Takođe, danas iz brojnih studija znamo da oksidativni stres igra veliku ulogu u nastanku endotelne disfunkcije zbog produkcije reaktivnih oksidativnih čestica u endotelnoj mikrosredini.
Slobodni radikali i njihova povećana produkcija dalje utiču na oksidaciju LDL čestica, disfunkciju endotelnih ćelija, glatkomišićnih ćelija, rast i migraciju monocita. Najpre se lezije javljaju unutar intime krvnih sudova i razvojni put polazi od masnih pruga i difuznog zadebljanja intime, zatim se javlja fibrolipidni plak pa se potom javljaju razvijene lezije koje mogu biti komplikovane trombozom, hemoragijama i kalcifikacijom.
Koji su ključni faktori za nastanak ateromatoznog plaka?
Kljucni faktori za nastanak ateromatoznog plaka su oksidacija LDL čestica, formiranje masnih pruga i proliferacija. U aterogenezu su ukljucene mnoge ćelije krvi : endotelne glatkomišićne, makrofagi, trombociti, faktori rasta. Kada se LDL akumulira povećano se ugradjuje u zid krvnog suda, a onda transformiše u mnogo aterogeniji oblik koji nazivamo modifikovani LDL.
Takav oblik je podložan okidaciji, a oksidovani oblik prepoznaju makrofagi koji dolaze na mesto i ingestiraju čestice.
Od čega se sastoji aterosklerotski plak?
Aterosklerotski plak se sastoji od lipida koji nastanjuju bogatu srž zadebljale intime. Površinu plaka pokriva fibrozna kapa. Centralni deo je ispunjen sadržajem koji čine grupisani ekstracelularni lipidi.
LDL čestice ovde iz krvi dospevaju najčešće direktno. Nakon nekog vremena u plak dospeva i vezivno tkivo koje se sastoji od kolagena i glatko-mišićnih ćelija. Rastući plak je odlicna podloga za trombotične komplikacije. Veliko lipidno jezgro, velika gustina makrofaga i tanka fibrozna kapa predstavljaju jako veliki rizik za rupturu plaka, trombozu i razvoj akutnog koronarnog sindroma.
Kao sto je vec navedeno, ateroskleroza zahvata arterije. Moze biti opsta i lokalizovana na odredjenja arterijska područja. Najčešće se javlja na arterijama srca, mozga, bubrega, ekstremiteta (posebno donjih) i aorti.
Uzroci nastanka su u uskoj povezanosti sa faktorima rizika. Osobe sa dijabetesom, dislipidemijama, hipertenzijom u vecem su riziku od oboljevanja, a osobe koje imaju nezdrav nacin zivota koji ukljucuje smanjenu fizicku aktivnost, pusenje, preveliku konzumaciju alkohola, stres, nezdravu ishranu zbog zivotnih navika su u vecem riziku. Iz tog razloga ova bolest se zove bolešću modernog doba.
Najopasnije komplikacije se javljaju kada pukne nestabilan aterosklerotki plak. Usled migracije citokina, trombocita, stvaranja krvnih ugrusaka dolazi do zaustavljanja krvotoka u vidu embolije ili tromboze.
Koje su bolesti direktno povezane sa aterosklerozom?
Kao vrlo kompleksno oboljenje ateroskleroza je direktno povezana sa hipertenzijom, dijabetesom, alkoholizmom, dislipidemijama, ali i drugim bolestima.
Alkoholizam
Jako zanimljivi podaci vezani za alkoholizam, odnosno konzumaciju alkohola pre nego što predje u oboljenje su da može sprečiti progresiju bolesti. Etanol je amfifilna supstanca što znači da se jednako dobro rastvara i u vodi i u mastima. Zato, kad je u vodenom medijumu (krvi) ima mogućnost da rastvori aterosklerotski plak koji se sastoji pretežno od lipoproteina. Međutim, u količinama dovoljnim da rastvori plak konzumacija će dovesti do alkoholizma mnogo ranije nego do pojave ateroskleroze. Osim toga razviće se alkoholna kardiomiopatija ili hemoragijski moždani udar.

Dijabetes
Pacijenti koji boluju od dijabetesa su u dvostruko ili trostruko većem riziku za nastanak kardiovaskularnih oboljenja u poređenju sa ostalom populacijom. Progresija bolesti dovodi do oštećenja krvnih sudova. Zahvaćeni su kako mali, tako i veliki krvni sudovi, pa to može dovesti do infarkta, oštećenja bubrega, oštećenja svih arterija, a pogotovo donjih ekstremiteta što naposletku može dovesti i do gubitka ekstremiteta.
Oštećenje krvnih sudova u dijabetesu je prouzrokovano ubrzanjem ateroskleroze, povišene vrednosti šećera u krvi oštećuju krvne sudove, odnosno dovode do endotelne disfunkcije. Danas postoji veliki broj studija koji pokazuje da je visoka koncentracija šećera u krvi ključan faktor za nastanak komplikacija. Zato se insistira na regulaciji šećera bez većih oscilacija jer je pokazano da je od presudnog značaja za usporavanje ateroskleroze.
Hronične komplikacije podrazumevaju mikrovaskularne i makrovskularne angiopatije. Mikrovaskularna angiopatija se odnosi na oštećenje malih krvnoih sudova koji mogu dovesti do oštećenja vida i bubrega, dok se makrovaskularna angiopatija osnosi na oštećenje velikih krvnih sudova što može dovesti do infarkta srca i moždanog udara. Podaci u vezi sa makrovaskularnim angiopatijama se odnose i na najčešći uzrok smrtnosi kod dijabetičara.
Karotidne arterije su kod dijabetičara sužene su tri puta češće. Čak 60-80% svih pacijenata ima izvesno suženje, a do 10% bolesnika zahteva i izvesnu intervenciju.
Hipertenzija
Hipertenzija i ateroskleroza su povezane na takav način da čine začarani krug. Ateroskleroza kao svoju posledicu može imati nastanak hipertenzije. Isto tako, hipertenzija predstavlja faktor rizika za aterosklerozu.Učestalost hipertenzije u opštoj populaciji je jako visoka i stoga je i udruženost sa aterosklerozom jako učestala. Ukoliko su krvni sudovi koji ishranjuju srce zahvaćeni i aterosklerotični govorimo o koronarnoj bolesti koja udružena sa hipertenzijom mora imati poseban tretman i agresivniji pristup lečenj zato što je rizik od infarkta znatno povišen, a pacijenti neretko nemaju simptome.
Čak trećina pacijenata ne oseća bol u grudima kao glavni simptom. Zato se tenzija mora održavati u optimalnim granicama, a ateroskleroza dijagostikovati na vreme kako bi se preduzele mere.
Dislipidemija
Dislipidemija i ateroskleroza su usko povezani. Osobe koje boluju od dislipidemija su u povećanom riziku od oboljevanja jer sav višak ’’lošeg’’ LDL holesterola moći će da migrira na mesta gde postoji oštećenje endotela i formira aterosklerotski plak.
Kako se dijagnostikuje ateroskleroza?
Da bi se blagovremeno osoba lecila potrebno je da se redovno sprovode testiranja ukoliko postoje rizici jer se najčešće dijagnoza postavlja kada već postoje kardiovaskularne bolesti.
Dijagnoza ateroskelroze se odredjuje na osnovu istorije bolesti, analiza i fizickog pregleda.
Analize ukljucuju laboratorijske analize, ultrazvuk srca sa doplerom i kateterizaciju srca.
Fizicki pregled lekara ubraja pregled arterija pomocu stetoskopa i utvrđivanje neravnomernosti protoka krvi. Zatim, moze se detektovati jako slab puls na određenom području ispod sužene arterije, a može se desiti da je potpuno neprimetan. Aterosklerotski ekstemitet može imati jako nizak pritisak. U stomaku ili iza kolena može se pojaviti izbočina koja nam ukazuje na postojanje aneurizme. Tamo gde postoji ’’zakrčenje’’ moze se desiti da rane ne mogu da zacele pravilno što je još jedan od pokazatelja. Ultrazvucnim skenerom se može proveriti pritisak na različitim delovima tela, a promene ukazati na to da arterije imaju ometen protok krvi. CT skener utrvrdjuje koje su arterije suzene i očvrsnute.

Kako se može prevenirati ateroskleroza?
Jedan od najboljih nacina lecenja ovog stanja je prevencija.
Smanjenje rizika se moze postići kroz sledeće korake:
Dijeta
Izbegavanjem zasićenih masnih kiselina jer one povećavaju nivo lošeg holesterola. Ukidanje margarina, grickalica, brze hrane, mesnih preradjevina..Uvođenje namirnica koje su bogate nezasićenim masnim kiselinama jer one smanjuju nivo lošeg holesterola. Tu se ubrajaju maslinovo ulje, avokado, orasi, riba, semenke. Danas postoji veliki broj naučnih studija koji dovodi u diretku vezu nastanak ateroskleroze sa hiperkaloričnom ishranom. Takodje, takva ishrana ne doprinosi prevenciji i iz razloga što je siromašna vitaminima, mineralima, aminokiselinama i već pomenutim esencijalnim masnim kiselinama.
Optimalna telesna težina
Nije pokazano da je gojaznost direktno povezana sa nastankom ateroskleroze, medjutim, osobe sa viškom kilograma su sklonije hipertenziji, dijabetesu, smanjenoj fizičkoj aktivnosti što posledično može dovesti do nastanka ateroskleroze.
Prestanak pušenja
Duvanski dim dovodi do spazama krvnih sudova, što dovodi do nastanka ateroskleroze.
Fizička aktivnost
Fizički aktivne osobe imaju jako bolju vazomotornu regulaciju i stoga su u manjem riziku od nastanka bolesti što je pokazano i kroz poslovnu sferu. Fizički radnici znatno ređe oboljevaju od osoba koje nisu u stalnom pokretu. Metabolizam miokarda je bolji u toku fizičkih aktivnosti.
Stresne situacije
Pokazano je da stres negativno utiče na bolesti povezane sa nervnim sistemom. Medjutim, danas je sve više podataka kako stress utiče na kardiovaskularni, endokrini, gastrointenstinalni trakt. Iz tog razloga, smanjivanje izlaganja stresu može ublažiti i sprečiti razvoj ne samo ateroskleroze, već širokog spektra oboljenja.
Kafa
Studije pokazuju da konzumacija kafe u optimalnim količinama svojim polifenolnim jedinjenjima može delovati na prevenciju nastanka ateroskleroze
GLUTATION
Glutation kao druga i treća linija odbrane organizma od svih ksenobiotika svojim antioksidativnim efektom može biti od izuzetne koristi u prevenciji nastanka ateroskleroze, ali i zaustavljanju progresije već postojeće bolesti
Lečenje ateroskleroze
Ono sto je najvažnije u lečenju ateroskeleroze su promene životnih navika. Potrebno je odrzavati optimalnu telesnu težinu, isključiti cigarete, redovno vežbati, isključiti nezdravu hranu.
Zavisno od pridruženih oboljenja koja mogu uticati na progresiju ateroskleroze uvodi se medikamentozna terapija: antihipertenzivi, antidijabetici, antilipidemici… Kombinovanje farmakoloskih i nefarmakoloških mera je ključ za uspešnu terapiju.
Svaki od koraka je važan jer će sprečiti ili svesti na minimum dalju progresiju bolesti, smanjiti mortalitet i povećati kvalitet života pacijenta.

Šta su slobodni radikali i kakva je njihova uloga u nastanku ateroskleroze?
U hemijskom smislu slobodni radikali su molekuli koji imaju jedan ili više nesparenih elektrona i veoma su reaktivni. Zbog toga, teže da postignu stabilno stanje oduzimajući elektorne drugim jedinjenjima. Ovo je vrlo važno jer biološki važna jedinjenja poput proteina, nukleinskih kiselina, masti kada pretrpe oštećenje izazvano slobodnim radikalima mogu nepovratno da izgube svoju biološku funkciju koje mogu imati ozbiljne posledice po organizam.
Kako nastaju slobodni radikali?
Postoji nekoliko načina za nastanak slobodnih radikala. Stvaraju se u organizmu normalno kroz proces stvaranja energije, odnosno ćelijskog disanja, krucijalnog za život. Nastaju aktivnošću enzima koji su zaduženi za detoksikaciju lekova i svih štetnih supstanci koje dospeju u jetru. Javljaju se u normalnom odgovoru imunog sistema na infektivne agense. Povećanoj produkciji slobodnih radikala mogu doprineti jonizujuće zračenje, duvanski dim, alkohol, preterano izlaganje suncu, toksične materije iz vazduha, intenzivno vežbanje, stres…
Danas se slobodni radikali dovode u vezu sa više od 150 bolesti. Za određene bolesti postoje jasni dokazi da su glavni uzročnici u nastanku, a za neke to nije sasvim jasno i ispitano, iako vrlo moguće. Svako oštećenje tkiva vodi povećanoj produkciji slobodnih radikala, ali nije uvek znano da li je velika količina slobodnih radikala postojala pre nastanka bolesti ili se javila kao posledica iste. Slobodne radikale, odnosno oksidativni stres naučnici povezuju sa kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom, starenjem, karcinomima, Alchajmerom, Parkinsonovom bolešću, i još mnogo drugih bolesti.
Organizam se od slobodnih radikala brani stvaranjem antioksidanasa. Ovo su molekuli koji ih neutrališu kako druge bitne strukture organizma ne bi bile narušene.
Postoji uvreženo mišljenje među stručnjacima da aterosklerozu započinju i održavaju slobodni radikali. To znači da su vrlo važni u nastanku endotelne disfunkcije koja je dalje podloga za formiranje aterosklerotskog plaka. Ovo treba imati na umu jer je danas srčani i moždani udar, kao posledica ateroskleroze, vodeći uzrok smrtnosti u srednje i visoko razvijenim zemljama.
Šta je glutation i kako može pomoći u prevenciji i sprečavanju progresije ateroskleroze?
L-glutation je tripeptid sačinjen od tri aminokiseline: glicina, glutaminske kiseline i cisteina.

Gde se nalazi glutation i u kojoj količini?
Normalno se stvara u organizmu i predstavlja najprisutniji intraćelijski antioksidans. U zdravom organizmu se nalazi 30g, a dnevno se troši 3 g. Vrlo je važna komponenta ćelijskog metabolizma i to se može videti kroz uporednu informaciju da je njegova koncentracija od 5mmol ekvivalenta koncentraciji glukoze, K i holesterola. Nalazi se u svakoj ćeliji organizma, a najviše u organima koji su najviše izloženi toksinima i oksidativnom stresu.
Šta ako nema dovoljno glutationa?
Bez glutationa ćelije ne bi mogle da funkcionišu. Odgovoran je za pravilno funkcionisanje imuniteta, detoksikaciju u jetri, energiju i antioksidativno delovanje. Prirodna sinteza glutationa opada nakon dvadesete godine života. Takodje, na njegovu nižu koncentraciju od potrebne utiče i sve veći broj ksenobiotika. Ksenobiotici su sve supstance strane našem organizmu koje mogu dovesti do povećanja oksidativnog stresa i nastanka širokog spektra oboljenja. Danas se zna da postoji više od 120000 ksenobiotika i ovaj broj je zabeležen od industrijske revolucije do danas. U organizam mogu dospeti putem hrane, duvanskog dima, zagadjenja u vazduhu …
S obzirom na to da se čovek od tada genetski nije promenio izuzetan problem predstavlja nemogućnost tela da se izbori sa takvom količinom toksina unetih putem vazduha i digestivnog trakta. Uz to, nivo glutationa se smanjuje u različitim bolestima, prilikom fizičkog napora i obrnuto je proporcionalan nivou oksidativnog stresa.
Danas se zna da je glutation smanjen u preko 70 bolesti. Pokazano je da nijedna ćelija ne može funkcionisati normalno bez prisustva glutationa. Da nema ove protektivne supstance svaka ćelija bi prošla kroz proces programirane ćelijske smrti, imunitet ne bi mogao da funckioniše, jetra ne bi mogla neometano da radi zbog nakuljenih toksina od kojih ne bi postojala odbrana i ćelijska respiracija, odnosno život zavisan od kiseonika ne bi bio moguć. Jedini učestvuje i u prvoj i u drugoj fazi detoksikacije jetre. On je učesnik u prevoj i drugoj liniji odbrane organizma, još pre vitamina C, A, E, α lipoinske kiseline. Važno je da neutrališući slobodne radikale dalje se ne pretvara u slobodni radikal, što je slučaj sa nekim antioksidansima. Zato sa svojim punim kapacitetom brani organizam.

Povećani nivoi oksidativnog stresa za rezultat imaju povećanu produkciju proinflamatornih citokina ( IL-6, TNF- α), a smanjenje IFN-α, IFN-β. Inflamacija u arterijskim krvnim sudovima kao što je već pomenuto je početak nastanka endotelne disfunkcije i započinjanje stvaranja plaka. Optimalna količina glutationu kroz nadoknadu suplementima može prevenirati ovaj proces.
Glutation i ateroskleroza
Uzevši u obzir kompleksnost ateroskleroze još je načina na koji može povoljno da utiče. Nepravilna regulacija glikemije dovodi do endotelne disfunkcije. Dakle, šećer u krvi oštećuje krvne sudove i takodje je važan za početak endotelne disfunkcije. Kontinuiranom primenog glutationa u periodu od tri meseca hba1c se smanjuje kod pacijenata sa i bez komplikacija i tako štiti endotelna funkcija. Glutation kroz S-nitrozoglutation poboljšava funkciju endotela kao direktni donor NO. Kada je endotel zdrav NO kontroliše vaskularni tonus, vaskularnu dilataciju i štiti endotel od oštećenja prouzrokovanog povećanjem pritiska i protoka. NO još igra i važnu ulogu u smanjenju inflamacije i agregacije trombocita. Redukovani oblik glutationa GSH, glavni izvor tiola unutar ćelija, pojačava antiagregacijsko i antitrombocitno dejsto.
Glutation ima povoljan uticaj na sve ćelije organizma zbog zaštite od slibodnih radikala, štiti ćelije od apoptoze i produžava im život. Tako utiše na prevenciju i dalji tok kod već postojeće bolesti, odnosno smanjenje nastanka mogućih komplikacija.
Gde još pomaže glutation?
Osim navedenih mehanizama dejstava, može naći primenu i u drugim indikacijama. Učestvuje u odbrani organizma od virusnih infekcija povećavajući antigensku prezentaciju i stimulišući Th1 imunski odgovor koji će posledično uticati na bržu eliminaciju virusa iz organizma. Deluje na povećanje aktivnosti NK ćelija, ćelija prirodnih ubica imunog sistema koje nas direktno brane od štetnih mikroorganizama. Uticajem na NF-kB koji je glavni u nastajanju citokinske oluje štiti plućni parenhim.
Ovi, i mnogi drugi nenavedeni efekti pored jako korisnog uticaja na nastanak i progresiju ateroskleroze odavno su predmet istraživanja. Danas sa mnogo opširnijim saznanjima potkrepljenjim medicinom zasnovanom na dokazima zaključujemo da je glutation vitalna supstanca koja nas štiti u mnogim oboljenjima. Tu ubrajamo oboljenja jetre, respiratornog trakta, neurološka i endokrinološka oboljenja, razne infekcije. Poboljšava imunitet, sportske performanse, ima anti-age efekat, čuva zdravlje kože..
Zbog savremenog načina života i stresa, nepravilne ishrane, konzumacije alkohola, duvana, lekova, modernih bolesti današnjeg doba, zagađenog vazduha, smanjene produkcije glutaiona posle dvadesete godine preporuke su da se nadoknadjuje kroz suplemente.